Moj pogled na njen prorez na suknji
Ilija 21. stoljeca
Blog
utorak, srpanj 13, 2010
Na mailu tvoja slika, poruka da ces veceras opet biti samo moja i recenica koja odzvanja, tvoja sam.

Inspiriran tobom guram svoj kamen zivota triput brze od sizifa, lagan je kao perce nakon sto si mi poklonila veci dio sebe.

Nadrogiran emocijama i potpuno nerealan zagrlio sam te onako nestvarno kako samo ja to radim bez svijeca i romantike bez nakane da te drzim za ruku bez dodira bez rijeci...

Znas toliko toga isprijecilo se da bi dosli do cilja, toliko toga morao sam pretovariti iz jednog u drugi zivot da bih te volio kao slobodan covjek, toliko si vrijedila, toliko mi vrijedis.

Volim te i neka se druga djeca bore za neke druge, ja sam tebe nasao.

Na nasem vrtuljku mi smo u sredini.

ilija21stotljeca @ 23:01 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 12, 2010
Trebalo je neko vrijeme, bas kako ljudi kazu, oni nesto stariji, iskusniji. Trebalo je neko vrijeme da sunce konacno zadje kako bi nas odnos zahladio na temperaturu na kojoj se vise nikome nece prziti srce, na kojoj nestaje svaka sansa da ljubav prezivi.

Cudno je kad nakon toliko godina opet u par koraka, rame uz rame s njom prodjes kroz sadasnjost, cudno je i prazno, potpuno prazno.

Danas smo samo znanci, danas smo nitko i nista, ljudi koji se ne doticu teme, ljudi koji se vise nikad ne pogledaju u oci da im se duse ne bi poklopile.

Nikad vise.

 

ilija21stotljeca @ 22:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 25, 2010
Stojim na kolodvoru stisnut u svom svijetu neobranih zelja i nadanja, zguran u corsokak iza kojeg ne nazirem nista, osim mraka. Zima je i to priznajem, priznajem i to da me se vise nista ne tice i da me malo toga raduje. Gubim vise razlike, a nismo ni na pola sudacke nadoknade... I zaista ne znam sta je sumnjivo tu i dokle vozi ovaj vlak sto me ceka na peronu dva...

Znas, godine su tu da ih spomenem jednom u prici poput ove, da daju tezinu, onaj gorak okus prolaznosti. Ne znam... jos uvijek te volim negdje izmedju jave i sna. Jos uvijek kada prolazim kroz dan osjetim onaj dasak nevjerovatnog koji me je tada obilazio dok sam sluteci na ovo sad zivio tebe.

Stojim na kolodvoru bez namjere da putujem.

Samo promatram kako vlakovi odlaze.

ilija21stotljeca @ 22:07 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 4, 2010
Negdje izmedju redova skupila se prasina. Nalegao sam na tvoj šarm i zalupio vrata sansi da se pravovremeno izvucem iz klopke tvoga osmijeha. Valjali smo se po livadi srece duze od ocekivanog. Dva stoljeca tocnije koliko je meni trebalo da shvatim da svaka prica ide svome kraju pa kad tad i ova mora dozivjeti tocku iza koje nema nicega.

Negdje izmedju redova procitao sam da si me ostavila jos puno prije nego je to mom nedozrelom umu bilo poptuno jasno. Ocekivano ili ne tvoju paznju izgubio sam i tu se vise nije moglo nazad. Nisam te volio, nisam te ni sanjao, bas nikad. Samo, kad predjem ulicu, jos ponekad, sjetim se tebe. I tako u krug, kao na rotoru.
ilija21stotljeca @ 23:44 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 14, 2010
Sisao sam niz stepenice garaze u centru grada jer je projektant posve nerazumno predvidio samo jedan lift, a ja sam bio previse nestrpjiv da bih minutama gledao kako se dizalo necka izmedju dva kata.

Dok sam vezivao pojas onako uzurbano i poslovno u automobilu do mog stajala si ti. Zagledala si se u moju zbunjenost prikazom koji si tvorila velikim sirokim osmjehom koji ti je krasio lice od kojeg valjda nije samo meni zastao dah.

Zena tvog kalibra u ravni je sa boljim dobitkom na kladionici, pa cak iako su poceli topliji dani i muske oci nakon susne zime dobijaju dovoljnu dozu zenske ljepote, ti si bila izvan ranga uobicajenog, ti si bila moj izbor za zivot, ako me vec sad to pitas, samo reci da i provozat cu te tri puta oko svijeta i jednom iznad...

Prekinuo me zvuk mobitela i dosadnog klijenta koji ne mari za zivotne strasti, a ti si spustila pogled, dodala gas i nestala negdje u Zagrebackoj vrevi.

Poslije mnogo godina srest cemo se na stranicama mog prvog knjizevnog djela. Pisat ces predgovor, a ja cu se na nasoj sretnoj vezi proslaviti, a tek sam poceo pisati o tebi.
ilija21stotljeca @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 17, 2010
Da, nisi se javila, iako sam ocekivao da ce tako biti, negdje u dubini ovog ludila koje me polako popusta nadao sa se da ipak mozda...

Znas, križam te datume i onda zapnem za par u godini kada pomislim da bi te mogli slomiti i vratiti stoljece ili dva unazad ravno u moje narucje. Eh, kako blesavo zvuci svaka prica u kojoj jedan glumac priziva ostale da bi predstava imala smisla, a zakljucak se namece sam od sebe.

Dodirnutom uzasom nikad ostvarene, a prekinute veze savladao sam osnovna pravila Ljubavi za peti osnovne, ali jos nisam na stupnju da shvatim na koji nacin suzbijas sebe da me jos uvijek volis.
ilija21stotljeca @ 23:38 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 26, 2010
Noc je bila hladna poput ove veceras, ali ugodno rasvjetljena velikim nasmijanim mjesecom koji je poput reflektora pratio svaki moj korak na bini zivota. Koristio sam uobicajene precice do mjesta na kojem bi se sastajali u našim  trenucima izgovora. Kratka pauza za cigaretu izmisljena kako bi se tobož cuvalo zdravlje ukucana dosla bi kao narucena za jos jedan ludjacki dobar zagrljaj iz kojeg sam te tesko pustao.

Noc je bila hladna poput ove veceras, a ja nisam znao da cu je provesti sam. Naivno i opusteno cekao sam prvih pola sata ne mareci za milijun razloga koji bi u normalnim situacijama covjeku neopterecenom zabranjenim jasno dalo do znanja da se neces pojaviti.

Svaki novi izdisaj sve je vise maglio naocale koje sam bas nedavno prvi put nabavio i svaka nova minuta sve me je vise udaljavala od tebe.

Proslo je dvadeset godina. Ja jos stojim i mjesec iznad glave je jos uvijek onaj isti. Ti, ne znam... Milijun je razloga da ti nadjem opravdanje i bas svaki ti tako dobro stoji.

ilija21stotljeca @ 22:29 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, svibanj 29, 2009
Na dometu tek pokoja stara simpatija, pogresan broj u mobitelu i zaista ocajni uleti nikad zeljenoj djevojci iz susjedstva. To je suma izgubljenih godina ovog momka sto tu i tamo isprica koju pricu za naivne.

Ja na lotu nikad ne pogodim vise od dva broja, ali u cilju obaranja osobnog rekorda i ovaj vikend uplatio sam pretjerano veliku kolicinu novca bas na nasu godisnjicu, tvoj rodjendan, tvoju ocjenu meni na pocetku veze i tvoj sazetak naseg braka na kraju cijele price.

S jedinicom nikad nista dobro ne zavrsi jer smo preblizu nuli i cinjenici da smo korak do nistavila. Negdje na putu zagubio sam papiric sa brojevima ili si ga ti namjerno oprala s nasim prljavim vesom kojeg uspjesno skrivamo od prijatelja i poznanika.

Ispred zgrade neka druga djeca igraju se skrivaca. Ja na podu razbacanih sjecanja slazem slike proslosti od naprijed prema nazad. Ti stojis iznad mene i zakucavas posljednji cavao u bracnu postelju koja se s vremenom znacajno rastegnula i...

Dodaj mi sad telefon da nazovem prvu koja mi se ponudi.
ilija21stotljeca @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 25, 2009
Dan je bio dugacak i vruc. Kolona komaraca strpljivo je cekala da udje u nas grad, dok su se oblaci skupljali u tisini, bez incidenata i prerano pustene kapi kiše.

Stajala si ispred mene u kratkoj ljetnoj haljini, rekao bih s ove tocke vremena da je bila sa uzorkom crvenog cvijeta nepoznate vrste i velicine. Radovao sam se tada susretima u maju jer si mirisala posebno i zavodnicki.

Bacio sam bicikl na stranu i potrcao ka tvom nevjerovatnom dodiru. Nasmijesila si se i pokazala ljubav u najboljem izdanju. Voljeli smo se jos to ljeto, bas kao i ono prije. Daleko smo odmakli od obicne skolske ljubavi i ponekad bi u razgovoru mastali o djeci, domu...

Godine brzo prodju. Tvoja haljina negdje je u ormaru zaboravljenih stvari izgubila svaki miris, svaku draz koju je nosila tako lako.

Ja sam izbivao iz tvog zivota neko vrijeme. Trudio se da odglumim nedodirljivog desetljece ili dva i na kraju zatvorio krug zivotnih iluzija i skruseno, povratnicki zamolio za oprost.

Kisna jesen, bas dan nakon sto su opet kazaljke na silu pomaknute cijeli jedan sat, ja sam te zamolio za jos jedan pokusaj.

Ne vrijedi lagati druge kad vec unaprijed znam da lazem sebe. Nisi nista rekla. Jedan tvoj pogled i znao sam da sam potpuno promasio kolosijek na kojem sam naivno ocekivao bas tebe. Jos jednom.
ilija21stotljeca @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 18, 2009
Volim te,  dovoljno da te pogledom pratim dok te otac vozi doma u tri ujutro iz nocnog izlaska. Bili smo mladi, tada nesto mladji nego danas,  zaigrani i nepromisljeni. Durila si se na bezvezne stvari, a ja sam zaista mislio da si prva, zadnja i posljednja koja mi otima i lomi srce... onako usput.

Znas, zaista neke trenutke u zivotu covjek pamti do kraja, barem tako mislim, barem tako pisem. Za uspomenu, poklonila si mi sebe, ne jednom, ne dvaput. Poklonila si ono sto te je cinilo drugacijom od drugih, komadic tvoje srece, tako snazan tako dobar.

I dok te upravo vrtim u svojoj glavi kao cesto puta odgledan film, zapazam da te nikad nisam prebolio. Slagali su me te devedest i neke da vrijeme lijeci sve. Ja sam jos na terapiji, a rezultata bas i nema.

Ljubav je cudna biljka. Kad je ne zaljevas uvene, kad je zavolis predje na drugu stranu ulice kad se sretnete.
ilija21stotljeca @ 22:49 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 6, 2009
Jutros sam promasio ulicu i dorucak kod nje. Natopljen promasajima zatrazio sam kartu za jednosmjernu cestu zivota. Dugacak put od ko zna kolko godina i jedna ljubav koja ceka da te ubije, negdje, na pola puta.

Studirao sam sve njene rijeci, pozive. Odmotavao svaku pojedinost i postavljao je na razinu znanstvene fantastike. Volio sam je tako cudno, a tako sam tesko i rijetko to mogao priznati, da sam tek na kraju citajuci ovaj roman unatrag shvatio poantu price.

Najbolje godine prohuje bas kad si u tunelu. Bez mogucnosti da izaberes smjer, brzinu ili boju koja ti najvise odgovara. Bas tada neka budala odluci da ti zacrni perspektivu i prekine tvoju mastariju.

Mozda sam te volio, a mozda sam sve samo umislio.
ilija21stotljeca @ 23:34 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, travanj 25, 2009
Opetovano smrznut na razinu neljudskosti prestao sam brojati dane i zaokruzivati datume na lose dekoltiranom kalendaru. Odlazio sam i dolazio u svoj zivot po potrebi kao robin hud koji bi s vremena na vrijeme osjetio potrebu da pomogne sirotinji.

Stajala si neko vrijeme ispred moje kuce dok te nisam pogodio kamenom i otjerao zauvijekod sebe. Nisi dvojila kad si mi spomenula sve lijepe trenutke, ali  i spocitnula previse teskih rijeci i gorak okus veze koja se raspadala.

Moja kosulja jos neko vrijeme stajala je svjeze oprana ali ipak zguzvana na mom dosadnom tijelu koje kako mi se tada cinilo nije vise nikoga zanimalo. Zapusten i zlovoljan poklonio sam sebi dozu ravnodusnosti do kraja stoljeca.

Sve prolazi samo svaka minuta drugacije izgleda iz tvog ili mog kuta. Dokrajci me jednom i pusti tu pricu neka šuti, jer bolje je ipak moglo.
ilija21stotljeca @ 00:24 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 17, 2009
Dovrsio sam roman koji sam tendeciozno pisao prvoj koja mi je ponudila drugu stranu price. Zagledao sam se u njene obrise prekrivene crnom cipkom i razmontirao sve svoje moralne okvire koje sam godinama postavljao oko sebe kao lik iz bajke koji stremi hepi endu.

Dosao sam na granicu tvojih razloga da ne budemo sretno zaljubljeni i zagledan u prazninu ispred i iza sebe izgovorio par besmislenih rijeci u nadi da cu preokrenuti buducnost koju je netko onako nemarno tamo gore napisao bas za mene.

Stajala si okrenuta ledjima poput vražice koje bi mogla, ali ne nuzno i morala, prihvatiti cinjenicu da sam zapravo ja taj. Naslonila si se na mene u prolazu i samo pokazala put kojim bih te trebao slijediti dok jednom ne odlucis sto dalje samnom.

Tvoj sam na neki turoban nacin i cemu sad romantika. Preskocimo ako treba i par godina, ali ucinimo to cim prije.
ilija21stotljeca @ 22:27 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, ožujak 14, 2009
ilija21stotljeca @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 23, 2009
Kao poster na zidu tinejdzera, tvoja slika pronasla je u mojoj glavi sasvim dobro mjesto. Pamtim previse sitnih dogadjaja da bih dan kada si me sjebala prepustio zaboravu. Na godisnjicu prvog poljupca ja sam izgnan iz tvoje maste trazio utociste u sklonistu za jos neprezaljene veze. Sjeo sam na stolicu koju su meni namijenili i predodredjen da budem zvijezda veceri u klubu cudnih ljudi ispricao svoju storiju.

Kad se ogolis pred strancem osjetis se na trenutak jako glupo. On te slusa i gleda ispitivacki sa dozom sazaljenja, a ti kako zavrsavas recenicu polako shvacas koliko je jadno na ovakav nacin izgubiti nevinost.

Sutra sam bio u avionu za neku drugu drzavu u kojoj tvoje ime bas ne izgovaraju tečno. Ma...sve sami nedovrseni romani koji se nisu pomaknuli dalje od korica, ali netko ce vec pomaknuti kamen i sa ove tocke vremena.
ilija21stotljeca @ 21:52 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, veljača 13, 2009
U odronu jos jedne februarske noci, pomalo napusene losim vjetrom sa zapada, pronasao sam par slika i pismo, vojna posta tri cetri, tri pet.

Negdje u ladici cuvam razne proslosti. Dobre, nesto bolje i one koje jos ne izbijam iz glave. Na licitaciji stvari neki drugi ljudi ponudili su visu cijenu. Prodao sam ih dotaknut istinom i pomalo razocaran sto sam spreman graditi jednu drugaciju sliku.

Nekako je opet zahladilo, iako su u sva tri dnevnika najavili proljepsanje. Ipak izveo sam se u setnju, dok su drugi vec zakljucavali ulazna vrata i navlacili zavjese.

Zvijezde nad glavom ocrtale su put koji do sad nije  postojao u mojim rutama i jedan stidljivi bljesak tvog osmijeha oko ponoci, koji ne bih smio zanemariti jer bi ovo mogla biti najbolja  avantura do sada.


ilija21stotljeca @ 23:22 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 11, 2009
Njeno tijelo pred mojim ocima brzo je izgubilo draz i zudnju s pocetka price. Skinula si se par trenutaka prerano i ja vise nisam imao motiva da kopam jamu pod svojim nogama. Poslao sam ti sms utjehe da nisi ti, nego ja kriv za rasplet situacije i da sreca kad tada pomazi dobre i drage ljude.

Lagao sam naravno jer sreca je pokvarena kucka okrenuta samo boljima. Nema mjesta osmijehu dok ti okrecem ledja jer nece biti mjesta za nas oboje u nekim budicim vremenima koja dolaze. Promjeni stranu kugle, izaberi kvart u kojem drze manje zvijeri i probaj ispocetka.

Ne guli krumpir kao da je u tvojim rukamam s greskom. Ne otvaraj poštu s nadom i ne poklanjaj paznju drugima u tramvaju ili vlaku. Sve odnese netko drugi pa je carolija tako rijetka pojava da bi je ignorirala bez obzira kad se pojavi.

Sadasnjost je prerealna kad je gledas iz proslosti, a tvoje lice je tako tuzno otkad se druzi samnom, a to nisam htio.
ilija21stotljeca @ 23:29 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 8, 2009
Ljubav je parkirala na pogresno mjesto i nenadano zavrsila iza resetaka zagrebparkinga. Dosao sam po nju negdje iza pet popodne kada je nadrkani portir vec bio umoran od cjelodnevnog navlacenja sa sugradjanima. Nosio sam kisobran u jednoj ruci, a u drugoj mobitel koji je neprestano zvonio u ritmu eliminacijske runde posljednjeg rijaletija.

Lomio sam u sebi neke davno shvacene istine i prisiljavao ih na jos jedan juris. Gubio sam vrijeme iscekujuci svaki novi dan zategnut u omjeru jedan na jedan, u omjeru dobro omedjenih predsrasuda stisnutih izmedju sjedala moje nove jurilice.

Gazio sam uzurbanim koracima kroz tridesete, dajuci si vjeru da i cetrdesete  nisu tako lose, lazuci dnevno politickim porukama sve oko sebe, ponekad i ispod sebe.

Ljubav je parkirala na mjestu koje je netko drugi rezervirao, a ja sam sve to promatrao sa dovoljno sigurne udaljenosti da me slucajno ne povežu.

Prodje nedjelja ko odnesena rukom. Prodje i tuga...jednom.
ilija21stotljeca @ 23:19 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 2, 2009
Ti si pobrkala loncice u mojoj glavi, upisala pogresnu sifru i vrata se nisu zakljucala do kraja. Dok setam obalom rijeke koja u stvarnosit ne postoji jer sam i tebe samo sanjao, dokolicarim nudeci sebi razne isprike za jos jedno turobno nedjeljno popodne.

U pretinac od auta ostavio sam jednu poruku da me sjeti kroz odredjeno vrijeme odakle sam posao na ovaj put u nepoznato. Javio sam se tebi da dolazim na kavu ili caj, a ti si rekla da spremas stan i veceras nemas stolicu na koju bi me posjela u svom zivotu jer ga upravo preuredjujes i farbas nekim novim bojama koje bi, barem se ti tako nadas, prekrile  sve one mrlje koje smo skupa nanijeli.

Nista ti ne znacim jer si na komadu papira tako napisala, predala ga dezurnima da na to lupe pecat i odsetala na drugu stranu obale bez mosta preko kojeg bih presao  i s tobom popio pice po tvom izboru.

Znam da si tu, bas ovdje, ostavila veci dio svoga srca, kao zalog da ipak sve nije bilo bezveze...
ilija21stotljeca @ 23:15 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 28, 2009
Srele ste se u igri rijeci koju sam tog popodneva slozio za vas.

Ovo je ..., a ovo ....

Ja sam ostao razapet izmedju tebe i nje jos par stoljeca nakon toga. Glumio sam kad je trebalo, odradjivao najbolje gaze jer sreca nije pitala za sutra.

U kafani stari cigan odsvirao je presavrseno da bih ostao hladan. Nikad prije i nikad poslije nisam razbio casu. Ovu sam zdrobio u ruci iako nisam bio pijan i nisam bio lud.

Napravio sam korake u napadu i vise nije bilo sanse da dobijem ovu utakmicu koja je od pocetka mirisala na debakl.

Trudim se da ne postavljam pitanja kad vec znam odgovore i trudim se da odradim svoju smjenu do kraja, bez previse suza na tvom ili njenom licu.
ilija21stotljeca @ 23:23 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
65768
Index.hr
Nema zapisa.